Koliko ti, sestro, treba da shvatiš da od Džehennemske vatre niko nije siguran, pa ni ti među svim ljudima na ovom svijetu?
Šta je to u tebi, što ti govori da nećeš naći posao, da tvoj muž neće biti zadovoljan, ni prijateljice, ni roditelji...?
Zbog čega gledaš njihov hatar? Oni te toliko vole, da su te pustili da sama živiš i sama proživljavaš sva iskušenja, da će te ostaviti samu u kaburu, i da će od tebe pobjeći na Sudnjem Danu? Niko ti neće pomoći, niko na ovom cijelom svijetu, pa čak ni oni za koje bi ti dala život, a kad se Džehennem bude prikazao niko se neće brinuti za druge, jer toga Dana će se svaki čovjek samo za sebe brinuti.
Zar te varaju iskušenja dunjaluka, neimaština i gubitak prijatelja?
Sve su to iskušenja, međutim, Allah nas ne opterećuje preko naših mogućnosti, i Gospodar je za nas Džennet pripremio shodno onom što proživljavamo na dunjaluku, i način na koji mi na njemu živimo.
Uvijek se sjeti Ejjuba a.s., koji je imao najveća iskušenja, ali je saburao i čak se nije Allahu obratio sa dovom u kojoj traži pomoć, već Mu je upućivao hvalu...
I Ejjub, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.
Kakva su tvoja iskušenja naspram Njegovih?
Šta si uradila za svoj ahiret, a šta si uradila za dunjaluk?
Koliko li se puta sjetiš svoga djeteta, muža, majke i onih koje voliš na dunjaluku, a Allaha jedva spomeneš! Allah ti je dao život, i sluh i vid, a ti bi zaista bez Njega bila bezvrijedna, a On je i bez tebe Gospodar svjetova, Uzvišeni.
Kako li nas samo šejtan zavede Subhan'Allah, uvijek njega krivimo, kao da smo mi nerazumna bića kojima on naređuje kako će da rade, kao da smo njegovi! Koliko smo mi samo nezahvalni Allahu, da Mu zahvaljujemo noću i danju ne bi bilo dovoljno, jer bismo Mu tad zahvalili samo za taj dan života, a za ono od prije? Šta za tada?
Ko će nama grijehe oprostiti, ako ne Onaj koji nas je stvorio?
Spoznajom da je Gospodar prema svome robu milostiviji nego majka prema svome djetetu, kako se možemo onda oslanjati na ljude, pored Onoga u koga se moramo pouzdati i Onoga na koga se moramo osloniti i u sreći pa i u iskušenjima.
Jer sve će proći, i slast i tuga, i bogatstvo i neimaština, ništa neće vječno ostati, osim Allaha. On je ahiret pripremio sa ciljem da nas proživi i da polažemo račun za svaku svoju riječ, pogled i razum!
Zar zaboravljamo da smo sa ciljem stvoreni, i da mi nismo oni koji su sami sebi prepuštani, i da ćemo za svaku sitnicu biti pitani?
Niko Allaha ne može prevariti, a ljudi su se zanijeli misleći o tome, jer su navikli varati ljude, a tako mi Gospodara, čovjek je onaj koji zaboravlja ta njega je lako prevariti.
Nedaj se prevariti ti sestro, o ti koja si razumom obdarena, ustraj na Putu Istine, i potrudi se radi Dženneta, i zapečaćenog Džennetskog napitka, radi haljina od svile i kadife, pa makar radi vječnosti, koja nikad neće prestati, jer ti ćeš, ako Allah bude zadovoljan sa tobom, u Džennetu vječno boraviti, i nećeš tugovati, a nagrada je osigurana za one koji se Allah boje, i na tome presele. Oni su od onih koji su shvatili bit i svrhu dunjaluka, oni su muslimani (oni koji se pokoravaju).
Holić Elma
Nema komentara:
Objavi komentar