Allah, subhanehu we
teala, nam kaže: „O vjernici, lijepo se
obucite kada u mesdžid radi Allaha krenete!!“(El-Earaf,31)
-Vjerniku koji želi obaviti namaz u džamiji, preporučeno je
da se abdesti kod kuće.
Također, vjerniku
koji želi obaviti namaz u džematu pripisuje se da bude smiren, dostojanstven i
skrušen.
Preporučuje se smireno i dostojanstveno koračanje ka
džamiji, bez velike žurbe, a posebno bez trčanja, jer je osoba praktično u
namazu onog momenta kada se uputi ka džamiji.
Ebu Katade, r.a, kaže: Dok smo klanjali za Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s, začuli smo graju nekih ljudi, pa ih je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, nakon što smo klanjali, upitao: Šta vam je? Odgovorili su: Žurili smo na namaz! On
im je, tada, rekao: Nemojte
tako raditi! Kada pristupate namazu, pristupajte mu smireno i dostojanstveno,
pa ono što stignete za imamom klanjajte, a ono što vam je izamaklo nadoknadite. ( Hadis bilježi Buhari u poglavlju o ezanu.)
Slična je predaja i Ebu Hurejre, r.a, u kojoj Poslanik,
s.a.v.s, upozorava: Kada čujete ikamet, krenite na namaz tiho i
dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli klanjajte, a potom dopunite ono
što vam je prošlo! (Hadis
bilježi Buhari u poglavlju o ezanu.)
Značajno je napomenuti da osoba koja se uputi ka džamiji ne
smije saplitati prste svojih ruku, budući da se i sam odlazak u džamiju računa
kao da je osoba u samom namazu, a takav postupak je muslimanu zabranjen. Ka'b b. 'Udžre, r.a, prenosi u tom pogledu
hadis Poslanika islama, s.a.v.s: Kada neko od vas lijepo i propisno
uzme abdest a zatim se zaputi ka džamiji, neka ne sapliće prste svojih ruku,
jer je on već u namazu! (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed.)
Zbog ovoga hadisa, vjerniku koji krene da obavi namaz u
džamiji, preporučuje mu se smirenost i staloženost, kao i u toku samog namaza.
Pojedini islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa
zabranili čovjeku koji odlazi do mesdžida da isprepliće svoje prste, prije nego
li obavi fard namaz.
Stav Imama Buharije je bio da nije pokuđeno preplitati svoje
prste.
Pojedini Islamski učenjaci smatraju da je dozvoljeno malo
požuriti, ako ne želi zakasniti na rekat, ili početni tekbir, zbog istih
postupaka nekih ashaba.
Od većine ashaba se
prenosi stav da se nikad ne treba žuriti na namaz.
Sve što je čovjek udaljeniji od mesdžida, i ide pješice, ima
veću nagradu.
Potrebno je da čovjek ima nijjet- samo Allahovo
zadovoljstvo!
Ukoliko čovjek nijjeti da u džamiji bude u prvom saffu,
blizu Imama, da ostane duže u džamiji nakon fard namaza, on faktički obavlja
samo jedno djelo, ali mu se pišu nagrade za ove druge nijjete.
Imam Bejheki, od imama Šafije:
Volim i preporučujem onome koji krene namaz smirenost, kao
što mu je volim i preporučujem u toku samog namaza.
Vrijeme u kojem vjernik mora prisustvovat namazu:
a) za vrijeme
ikameta je obavezan je biti prisutan u džamiji, pa ukoliko namjerno kasni na
namaz - bit će kaženjen onoliko koliko je kasnio.
b) čovjeku koji
je udaljen od džamije, obaveza je krenuti ranije, da bi stigao na ikamet i bio
prisutan u toku učenja ikameta.
Razlika između novog i starog mesdžida
Nema razlike među mesdžida, osim u tri mesdžida: Mesdžidul
Haram, Poslanikova džamija, i Mesdžidul Aqsa.
Čovjeku je najbolje da obavlja namaz u svome mesdžidu, jer
su na tome bili ashabi - obavljali su namaz u sebi najbližim mesždidima.
Hasan El Basri je bio upitan o čovjeku koji ostavlja svoj
mesždid i ide i klanja u drugom mesdžidu koji mu je dalji, pa je odgovorio:
''Oni prije nas govorili su da treba svojim prisustvom da uveća
broj svojih komšija.''
Ulazak u mesdžid
Pri ulasku u džamiju
treba voditi računa da se u džamiju ulazi desnom nogom, na temelju prakse
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, Aiša, r.a, prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.v.s, da je u svim stvarima preferirao desnu stranu.
(Predaju bilježi Buhari su Sahihu, u poglavlju o abdestu.)
Imam Buhari navodi
Aišinu, r.a, predaju u kojoj stoji: Vjerovjesnik, s.a.v.s, davao je desnoj strani prednost u svakom svom
poslu koliko god je mogao: u svom čišćenju, češljanju i oblačenju odjeće. (Sahih, poglavlje
o namazu)
-Međutim, u
slučaju da se s polja ulazi u mesždid, bez neke sobe, ili abdestane između,
preporučuje se da se prvo skine lijeva noga, pa da se stane lijevom nogom na
obuću, pa da se desnom nogom krene u mesždid...
Dova
Prilikom ulaska u džamiju donosi se selam na Poslanika,
s.a.v.s, i prouči: Bismillahi ve-s-selamu 'ala Resulillahi.
Allahummegfirli zunubi, veftah li ebvabe rahmetike!/U ime Allaha. Neka
je selam na Allahovog Poslanika. Allahu, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata
Svoje milosti! Ovu predaju od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegova
kćerka Fatima, r.a. (Hadis bilježi Ibn Madže u Sunenu)
Nazivanje selama
Sunnet je nazvati selam prisutnima u džamiji. U predaji Suhejba, r.a, kao i Bilala, r.a,
navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, na selam ashaba, kada bi bio u
namazu, odgovarao išaretom ruke.
(Ovaj hadis bilježe svi autori
El-Kutubu-s-sitte, izuzev Ibn Madže.)
Pokuđenost
prelaska preko ramena klanjača i njihovo razdvajanje
Brojni klanjači kada zakasne na namaz, prelaze preko ramena
klanjača i, često, razdvoje dvije osobe da bi sebi obezbijedili mjesto u saffu.
To svakako treba izbjegavati. Naime, treba na vrijeme doći u džamiju i
popunjavati prazna mjesta u safovima, kako kasnije ne bi bilo potrebe da se
prelazi preko ramena klanjača ili razdvajaju dvojica klanjača u saffu.
Pokuđenost
prelaska ispred klanjača
Treba paziti da se ne prelazi ispred klanjača dok je u
namazu, kako ga ne bismo dekoncentrirali. Ta praksa takođe je prisutna kod onih
koji kasne na namaz, pa onda pokušavaju dospjeti do prvih safova. Otuda je
neophodno ubrizgati u svijest ljudi da dolaze na vrijeme u džamiju i da
popunjavaju sva mjesta koja su prazna u prvim safovima, kako se ne bi ukazala
prilika onima koji kasne da moraju učiniti tako pokuđene stvari i prelaziti
ispred klanjača.
Allahov Poslanik,
s.a.v.s, je, upozoravajući na taj čin, eksplicite naglasio: Da neko od vas čeka stotinu godina, bolje mu
je nego da prođe ispred svog brata koji klanja! (Hadis bilježe Ibn
Hibban u Sahihu i Tirmizi i Ibn Madže u svojim sunenima.)
Islamski učenjaci,
uglavnom, smatraju da je prolazak ispred klanjača mekruh. Međutim, Imam
en-Nevevi i neki drugi smatraju da je prolazak ispred klanjača, bez sutre,
haram.
Imam el-Kasimi,
takođe, to drži haramom, izuzev u dva slučaja:
a) ako
osoba primijeti slobodan prostor u prvom safu, pa ga želi popuniti i tako
upotpuniti saf ispred sebe b) ako
bude tolika gužva i stiska i da ne nađe drugog izlaza
Ukoliko se klanja u džema'atu, onda je sutra imama dovoljna i za kompletan džema'at.
Tehijjetul-mesdžid
Kada neko od vas uđe u džamiju neka klanja dva rekata
prije nego sjedne.
(Hadis
bilježe svi autori El-Kutubi-s-sitte u svojim zbirkama hadisa.)
Ovim hadisom želi se ukazati na glavnu ulogu mesdžida-namaz,
tj. da su džamije i mesdžidi napravljeni da se u njima obavlja namaz.
Iako ovaj namaz ima poseban naziv, već se klanja normalno
kao i druge nafile - bez ikakvih drugih
obaveza i propisa.
Ukoliko se prouči ikamet, svaki čovjek ustaje i klanja farz
namaz sa ostalim džematlijama.
Ukoliko bude bilo vremena do ikameta, čovjek koji ulazi u
mesdžid, klanjaće tehhijetul mesdžid. Neki islamski učenjaci ovaj namaz smatraju vadžibom, a ispravnije
mišljenje je da je sunnet.
Ukoliko čovjek u kratkom vremenu ulazi više puta u mesdžid,
dovoljno je da klanja samo jedanput tehijjetul mesdžid.
Pojedini učenjaci su smatrali da se tehhijetul mesdžid
obavlja jednom u danu, međutim ovo mišljenje nije ispravno.
Sjedanje ne oslobađa tehhijetul mesdžida
Ukoliko čovjek uđe u džamiju i sjedne, njegovo sjedanje ga
ne oslobađa klanjanja tehhijetul mesdžida.
Ukoliko čovjek dolazi sa puta, pješice - pa se umorio od
hodanja, nema smetnje da sjedne da se odmori, pa da onda klanja. Također, ako
ima potrebu sa nekim da popriča, a boji se da će taj čovjek otići poslije
namaza, nema smetnje da sjedne sa njim da popriča i ako ostane vremena da
klanja tehhijetul mesdžid.
Ukoliko je čovjek gladan, i sa sobom nosi hranu, nema
smetnje da sjedne i jede, a zatim klanja tehhijetul mesdžid.
Ukoliko čovjek uđe u džamiju, i klanja najmanje dva rekata
nafile namaza, on onda nije obavezan klanjati tehhijetul mesdžid, već se ta
nafila ujedno smatra i tehhjijetul mesdžidom.
Klanjaje tehhijetul mesdžida je pokuđeno u dva slučaja:
a) ukoliko je već
proučen ikamet
b) kod Kabe se ne
obavlja tehhijetul mesdžid, već se obavlja tavaf.