Stid...?

Stid žene muslimanke

Današnje muslimanke, koje su eto recimo pokrivene, nemaju stida ni koliko zrno pšenice. Lažu da su bile oduvijek neki dragulj skriveni, a kako možeš to govoriti jer svi smo bili džahili? Nikako ne bismo bili upućeni da nas Allah s.w.t. nije uputio!

Izgubio se stid, nestao, jer zaista ''Nekad žena bješe biser'', danas je to potpuno drugačije, danas su djevojke postale moderne lutke koje braća slabog imana i ubjeđenja vuku i povlače gdje god hoće.

Mnogi mi govore da ne pišem samo o facebook temama, ali kako da ne pišem? Nisam ja kriva što vam je život facebook, i što ste toliko svog stida na njemu potrošile, da jednostavno nemate srama ni obraza, da ste tako nisko pale u zabludu, i dole ste ostale i mislite da vam je dobro. Nije, tako mi Gospodara Arša!
Zar može biti dobro onda kad se izgubi stid u muslimanki? Kako može biti dobro kad se poziva na razvrat?

-Djevojke danas stavljaju slike na internetu, i reći ćemo nekako da one to imaju nijjet da možda nekog nađu za brak, možda bi ''sekice'' ipak da niko ne misli da im je to lažni profil, ali - mjenjati profilnu sliku, i dodavati slike svako pola sata? 
Jedan kez, drugi kez, jedna marama, druga marama, tu su i usne napučene, hlače - tunikice, marame, iglice, bolje rečeno: STID- piši propalo.

Nisu bitne te slike toliko, koliko javni komentari. Kad uzmem da čitam, zgrozim se, sva se naježim... Kako niko nema stida?
Danas u ovom vaktu je teško naći dobrog muža za brak, svaki izgleda: ''MašAllah, brat u vjeri, inšAllah da pronađem sa njim sreću, vidi kako klanja, kako posti, brada mu je duga, sve statusi na facebook-u o Islamu, čak je i muwehhid''.
Kako znaš da je muwehhid, i znaš li ti šta to znači? -''Pa, eto, ima sliku onog tamo mudžahida sa zastavom plavom na profilnoj, i u srednjem imenu mu je ''muwehhid'', a rekao je da to znači - onaj ko se bori na Allahovom putu, i onaj koji čuva tevhid.''

Dobro hajde, i ti muwehhidi prolaze nekako. Ali kako shvatiti da sestre pišu statuse:
'' Ti si lijepa MašAllah, ja sam ljepša Elhamdulillah i tako će ostati inšAllah. ''
Tvrdim, i znam da kad bi ljepota nestajala na osnovu stida koje pri sebi ima takva sestra, da bi bila najružnija na svijetu, i molim Allaha da se promjene, a ako se ne promjene po ovom pitanju oholosti, pa Allah je za oholnike vatru pripremio!

I eto, prođe i taj njen status nekako. Ali braća pišu, i pišu; ''Jesi sestro, mašAllah lijepa, ti si najljepša koju sam ikada vidio...''

Nemaju ni braća stida, ja se zastidim nad tim komentarima, ja - koja sa tim nemam nikakve veze - eto bude me stid i sram. A njih? Ne, nikada!!!

Sljedeći status: '' Ja sam hrabra koliko sam lijepa.'' .Ako je ovo povezano, a jeste sa prošlim statusom, naravno možemo zaključiti da je sestra veoma ohola jer sebe dovodi u položaj da joj braća pišu da je prema tome najhrabrija osoba na dunjaluku.

Napominjem; ova braća joj nisu mahremi.

Hajde sestre mile, u ime Allaha da vratimo svoj stid, da se pokajemo Allahu s.w.t. i da Ga zamolimo da nas učvrsti na Njegovom Putu, hajde da bježimo Allahu umjesto da kod šejtana l.a. tražimo spas!

Molim Allaha da naša srca okrene jedinoj ispravnoj vjeri, vjeri tevhida i vjeri u kojoj nema oholosti...

Amin.




Holić Elma
كن سعيداً كن فريداً عِش بفخرٍ في الحياة 
لاتبالي فـ المعالي بالتحدي لا سواه 
حرر النفس ولا تحيا هباء 
يَ ربيعاً انت والعطر الرداء 
خذ قراراً وانطلق لاتنتظر
ليس كل الناس أهلاٌ للعلاء 
كن سعيداً كن فريداً عِش بفخرٍ في الحياة 
لاتبالي فـ المعالي بالتحدي لا سواه 
ذالك الدهر الذي ترضى بهِ 
هل يرآك الكون من صناعه 
وإدع الأحلام يَ فارسنا 
كن لهذا العصر من أعلامه 
كن سعيداً كن فريداً عِش بفخرٍ في الحياة 
لاتبالي فـ المعالي بالتحدي لا سواه 
إنما المشتاق للمجد التليد 
لن تراه مستكيناً كـ العبيد 
إنه ليث البرايا ثابتٌ يمتطي العز بعزمِ من حديد 
كن سعيداً كن فريداً عِش بفخرٍ في الحياة 
لاتبالي فـ المعالي بالتحدي لا سواه 

قالو إنها وعد نحن عصبة الأسد
فأتاهم زحفنا زائلون للأبد
ثم نادو حسمت إنها قد رسمت
فأتاهم ردنا صعقت بل سحقت

إنما نحن جنود نحرق العار بنار
زيفكم زال بفعل برياح الانتصار
سنهد عرشكم وسنفنى ملككم
فارحلو دوما فانا نرى للخبث دار
عصبة الشر ارحلى واسمعى منى القرار
هاجرى الديار دوما نحن فرسان النهار
وارحلى دون الرجوع من جلادة الستار
واشربى للذل كأسا وخذى كل صغار

Džihad u našim srcima?

Elhamdulillahi Rabbil Alemin, Essalatu ve selamu alaa Rasulillah !!!

Esselamu alejkum, we rahmetullahi, we berekatuhu.

Cijenjene sestre u vjeri, dosta je bilo podjela među muslimanima u Bosni, ali i u svijetu opće.

Ja nisam ni 'tekfirovka', ni 'saffovka', ni 'Nusretova', ni 'Safetova', nisam ni 'Bilalova', ni 'Zijadova', ja nisam 'Selefijka', nisam 'Šija', nisam 'Sufija'.
Ja sam muslimanka, i slijedim sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Nisam za one iz Maoce, nisam ni za koga ko je napravio podjelu. Ne miješajte mene tamo gdje druge svrstavate, jer ja sam Allahova i Njemu se vraćam.

Ja nikoga ne slijedim u potpunosti, ''gdje on tu i ja'' , kella, nikada!

Razumom najprije,mislite, jer i učenjaci griješe.
Ni uz koga nisam potpuno, od svakog uzimam po nešto, a samo od Poslanika s.a.v.s uzimam sve.

Nisam za tekfir u taguta, ali nisam ni za potpuno popuštanje, zato me pustite i ne opterećujte se mojim životom, i životom onih koji su na istome kao i ja.

Ako je tema predavanja ''sabur'', pa to mogu uzeti i od:
Bilala, i od Nusreta, i od Hajrudina, i Zijada i Safeta, Elvedina, Gološa, pa čak i od Bugarija, ako se tema ne kosi sa osnovnim temeljima vjere gdje postoje fitneti, iskušenja i smutnje.

Zar mislite da će se razumom obdaren insan povoditi slijepo za pojedincima, pa ih, kao šije smatrati bezgrješnim, eudhubillah! Pa ako neki od učenih pogriješi, pa insani griješe i to se od njega ne uzima, jer nema opravdanja dok se ne promjeni zlo djelo iz grijeha u dobro djelo! Ako npr. Safet pogriješi, od njega se to ne uzima već se traži dokaz u hadisima i ajetima!

Ne razumijem kako 'bubamo' napamet hadise o ujedinjenju Ummeta, ali i ajete, i sve nam kao lako, ono - ovo, ali šta radimo za Ummet?

Omalovažavamo one koji nisu otisli i džihad, i ponašamo se kao da su oni veliki grešnici i kao da nisu muškarci i da su 'mlakonje', da su izgubili muškost svoju ako nisu uradili nešto pohvalno.

I da oni uživaju sa svojim ženama, da su oni prodali ahiret za dunjaluk, da će oni u Džehennem. Kako ti sestro, znaš ko će u Džehennem? Da ti nije Allah poslao Knjigu da iz nje čitaš o kartama za Džennet i Džehennem, da ti On nije možda objavio ko je šehidio?


Allah samo gajb poznaje, niko drugi.
Previše su ljudi sebi uzeli za pravo da sude drugim...
Tako mi Allaha, teže je nama ovdje trpiti svađe i nesuglasice, rasprave i okršaje među muslimanima, nego onima koji se fizički bore u džihadu. Tamo se zna ko koga ubija, i koji im je cilj.
Lakše je osobu koja je nevjernik ubiti nego je ubjediti da pređe na Islam.

Vrijeme je da se probudimo iz ovog dugogodišnjeg sna, i da prestanemo da se igramo, kao djeca!

Svi se krijemo iza pojedinaca, a kad nas se pita šta smo, predstavljamo se time što mi uvijek blatimo učene. Kakvu to sliku daje o nama muslimanima uopće? Zar želiš da kafir pređe na Islam, ako si ti ogledalo Islama i ako on na tebi vidi sve najgore stvari jer o učenima govoriš ono što ne znaš!
Ta, ružan govor o učenjacima je predznak Sudnjeg Dana, kako se malo Gospodara bojimo!

Danas se informacije brže šire preko facebooka, nego bilo kako drukčije. Danas se preko ove društvene mreže pozivaju sestre na tzv. '' hidžru '' u Siriju, da bi tamo ''pomogle Ummet, da bi on manje krvario''.
Navest ću razloge zašto da žena ne ide u džihad:

a) Ukoliko je mlada, tj. neiskusna i ne zna mnogo o životu, ona zapravo ne zna šta je rat, ne zna šta znači spašavati život, a tek da zna kako liječiti ranjenika...

b) Kao žena ne bi mogla mnogo pomoći u džihadu.
Mnogi govore da imaju tamo ''obuke za sestre'', i ta priča stoji, i niko se ne buni.
Međutim, sestre, razmislite; da li vi idete tamo da se udate za nekog brata, i da njemu budete
žena, i da se zovete ''ženom šehida In šaa Allah'', ili ste ipak tu da spasite Ummet koji krvari.

Sljedeći tekst sam preuzela sa stranice www.et-taqwa.com :

U tom slučaju džihad postaje obavezan ženama u skladu sa njihovim mogućnostima a ukoliko žena nije u stanju da se bori nije joj obaveza jer Allah kaže: "Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih..." (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 286).

Zar da žena ostavi svoju porodicu, djecu i muža, svoje roditelje, da uradi neko ''dobrovoljno'' djelo, i da bude na teret mudžahidima!?

Šta će žena koja ne zna ni osnovni zadatak žene u Islamu, da se ''bori'' na ratnom polju. Vjeruj mi, nećeš ni vidjeti ratnog polja. Muž se mora o tebi brinuti ako slučajno zaplačeš, ako te nešto boli, ako si gladna, ili umorna. Ti si žensko, slaba i po prirodi krnjave vjere.
Bila bi sestro, samo na teret, a ipak bi samo služila muškarcu za njegove tjelesne potrebe.
Ništa više, pa ako druge lažeš, sebe lagati ne možeš nikada.

Ukoliko postoje sestre, koje bi išle u Siriju, ali da ne žele stavljati slike po facebook-u, već žele da budu šehidi, da postignu šehadet Allahovom voljom, a ne da budu ''kreštala'', koja će javljati ''Ummetu'' zbivanja u Siriji. Ukoliko se nećeš slikati sa podignutim kažiprstom i sa puškom u ruci, i ukoliko nećeš uopšte imati vremena za ''hvatanje interneta'' i korištenje društvenih mreža, idi u džihad, Ali Vallahi, malo ih je, jer sve odu sa ovakvim nijjetom, pa neće da se vrate, ali tek onda shvate gdje su otišle. Zapravo, samo da spase glavu svoju, pored mira u Bosni, one idu ''spasiti Ummet'', jedna žena spasiti Ummet, zamisli! Kako li je to samo mudro i pametno!



Ako se desi da brat ode u Siriju, i cijelu državu digne na noge, i svi misle da je Islam njega ''natjera'', i da su svi muslimani Bosne ekstremni, i da svi smo od onih koji smatraju da je džihad obaveza pojedinca, on snosi krivicu za to.
Sljedeći tekst sam preuzela sa stranice www.n-um.com :

Ne može se otići u džihad dobrovoljno, osim sa dozvolom svojih roditelja shodno govoru Ibn Mes'uda, radijallahu anhu: ''Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Koje je djelo najvrednije kod Allaha?' Rekao je: 'Namaz u njegovo vrijeme.' Rekao sam: 'Zatim koje?' Rekao je: 'Dobročinstvo prema roditeljima.' Rekao sam: 'Zatim koje?' Rekao je: 'Borba na Allahovom putu'.'' (Buharija i Muslim) Zatražio je jedan čovjek od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu da učestvuje u borbi pa mu je rekao Poslanik: ''Da li su tvoji roditelji živi?“ Rekao je: „Da, jesu.“ Rekao mu je Poslanik: „Tvoj džihad je kod tvojih roditelja.“ (Buharija i Muslim).

Dakle, ako više nereda brat napravi odlaskom u Siriju, u svojoj zemlji, šta očekivati od kafira!?
Da pređu na Islam? Neće tako mi Allaha, ako se ovako budemo ''držali'', i ako ovako budemo postupali, nećemo dobro završiti.
Zar mislimo da smo bezgrešni i da nas Gospodar ne može boljima zamijeniti?


Razmislite o našem stanju danas, ili su vam na srcima katanci, ili vas je Allah učinio izbezumljenim, a Ummetom se zovete!



Elma Holić


Iskušenja na Allahovim naredbama



Kako možeš odugovlačiti sa izvršavanjem Allahovih naredbi!?


Koliko ti, sestro, treba da shvatiš da od Džehennemske vatre niko nije siguran, pa ni ti među svim ljudima na ovom svijetu?

Šta je to u tebi, što ti govori da nećeš naći posao, da tvoj muž neće biti zadovoljan, ni prijateljice, ni roditelji...?
Zbog čega gledaš njihov hatar? Oni te toliko vole, da su te pustili da sama živiš i sama proživljavaš sva iskušenja, da će te ostaviti samu u kaburu, i da će od tebe pobjeći na Sudnjem Danu? Niko ti neće pomoći, niko na ovom cijelom svijetu, pa čak ni oni za koje bi ti dala život, a kad se Džehennem bude prikazao niko se neće brinuti za druge, jer toga Dana će se svaki čovjek samo za sebe brinuti.


Zar te varaju iskušenja dunjaluka, neimaština i gubitak prijatelja?
Sve su to iskušenja, međutim, Allah nas ne opterećuje preko naših mogućnosti, i Gospodar je za nas Džennet pripremio shodno onom što proživljavamo na dunjaluku, i način na koji mi na njemu živimo.

Uvijek se sjeti Ejjuba a.s., koji je imao najveća iskušenja, ali je saburao i čak se nije Allahu obratio sa dovom u kojoj traži pomoć, već Mu je upućivao hvalu...

I Ejjub, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.

Kakva su tvoja iskušenja naspram Njegovih?
Šta si uradila za svoj ahiret, a šta si uradila za dunjaluk?
Koliko li se puta sjetiš svoga djeteta, muža, majke i onih koje voliš na dunjaluku, a Allaha jedva spomeneš! Allah ti je dao život, i sluh i vid, a ti bi zaista bez Njega bila bezvrijedna, a On je i bez tebe Gospodar svjetova, Uzvišeni.

Kako li nas samo šejtan zavede Subhan'Allah, uvijek njega krivimo, kao da smo mi nerazumna bića kojima on naređuje kako će da rade, kao da smo njegovi! Koliko smo mi samo nezahvalni Allahu, da Mu zahvaljujemo noću i danju ne bi bilo dovoljno, jer bismo Mu tad zahvalili samo za taj dan života, a za ono od prije? Šta za tada?

Ko će nama grijehe oprostiti, ako ne Onaj koji nas je stvorio?
Spoznajom da je Gospodar prema svome robu milostiviji nego majka prema svome djetetu, kako se možemo onda oslanjati na ljude, pored Onoga u koga se moramo pouzdati i Onoga na koga se moramo osloniti i u sreći pa i u iskušenjima.
Jer sve će proći, i slast i tuga, i bogatstvo i neimaština, ništa neće vječno ostati, osim Allaha. On je ahiret pripremio sa ciljem da nas proživi i da polažemo račun za svaku svoju riječ, pogled i razum!
Zar zaboravljamo da smo sa ciljem stvoreni, i da mi nismo oni koji su sami sebi prepuštani, i da ćemo za svaku sitnicu biti pitani?

Niko Allaha ne može prevariti, a ljudi su se zanijeli misleći o tome, jer su navikli varati ljude, a tako mi Gospodara, čovjek je onaj koji zaboravlja ta njega je lako prevariti.

Nedaj se prevariti ti sestro, o ti koja si razumom obdarena, ustraj na Putu Istine, i potrudi se radi Dženneta, i zapečaćenog Džennetskog napitka, radi haljina od svile i kadife, pa makar radi vječnosti, koja nikad neće prestati, jer ti ćeš, ako Allah bude zadovoljan sa tobom, u Džennetu vječno boraviti, i nećeš tugovati, a nagrada je osigurana za one koji se Allah boje, i na tome presele. Oni su od onih koji su shvatili bit i svrhu dunjaluka, oni su muslimani (oni koji se pokoravaju).



Holić Elma




Propis ulaska i boravka u mesdžidu















Allah, subhanehu we teala, nam kaže: „O vjernici, lijepo se obucite kada u mesdžid radi Allaha krenete!!“(El-Earaf,31)

-Vjerniku koji želi obaviti namaz u džamiji, preporučeno je da se abdesti kod kuće.                         
   Također, vjerniku koji želi obaviti namaz u džematu pripisuje se da bude smiren, dostojanstven i skrušen.

Preporučuje se smireno i dostojanstveno koračanje ka džamiji, bez velike žurbe, a posebno bez trčanja, jer je osoba praktično u namazu onog momenta kada se uputi ka džamiji. 
Ebu Katade, r.a, kaže: Dok smo klanjali za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s, začuli smo graju nekih ljudi, pa ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nakon što smo klanjali, upitao: Šta vam je? Odgovorili su: Žurili smo na namaz! On im je, tada, rekao: Nemojte tako raditi! Kada pristupate namazu, pristupajte mu smireno i dostojanstveno, pa ono što stignete za imamom klanjajte, a ono što vam je izamaklo nadoknadite.  ( Hadis bilježi Buhari u poglavlju o ezanu.)


Slična je predaja i Ebu Hurejre, r.a, u kojoj Poslanik, s.a.v.s, upozorava: Kada čujete ikamet, krenite na namaz tiho i dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli klanjajte, a potom dopunite ono što vam je prošlo! (Hadis bilježi Buhari u poglavlju o ezanu.)

Značajno je napomenuti da osoba koja se uputi ka džamiji ne smije saplitati prste svojih ruku, budući da se i sam odlazak u džamiju računa kao da je osoba u samom namazu, a takav postupak je muslimanu zabranjen. Ka'b b. 'Udžre, r.a, prenosi u tom pogledu hadis Poslanika islama, s.a.v.s: Kada neko od vas lijepo i propisno uzme abdest a zatim se zaputi ka džamiji, neka ne sapliće prste svojih ruku, jer je on već u namazu! (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed.)

Zbog ovoga hadisa, vjerniku koji krene da obavi namaz u džamiji, preporučuje mu se smirenost i staloženost, kao i u toku samog namaza.

Pojedini islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa zabranili čovjeku koji odlazi do mesdžida da isprepliće svoje prste, prije nego li obavi fard namaz.

Stav Imama Buharije je bio da nije pokuđeno preplitati svoje prste.

Pojedini Islamski učenjaci smatraju da je dozvoljeno malo požuriti, ako ne želi zakasniti na rekat, ili početni tekbir, zbog istih postupaka nekih ashaba.



Od većine ashaba se prenosi stav da se nikad ne treba žuriti na namaz.

Sve što je čovjek udaljeniji od mesdžida, i ide pješice, ima veću nagradu.
Potrebno je da čovjek ima nijjet- samo Allahovo zadovoljstvo!
Ukoliko čovjek nijjeti da u džamiji bude u prvom saffu, blizu Imama, da ostane duže u džamiji nakon fard namaza, on faktički obavlja samo jedno djelo, ali mu se pišu nagrade za ove druge nijjete.

Imam Bejheki, od imama Šafije:
Volim i preporučujem onome koji krene namaz smirenost, kao što mu je volim i preporučujem u toku samog namaza.


Vrijeme u kojem vjernik mora prisustvovat namazu:

a) za vrijeme ikameta je obavezan je biti prisutan u džamiji, pa ukoliko namjerno kasni na namaz - bit će kaženjen onoliko koliko je kasnio.
b) čovjeku koji je udaljen od džamije, obaveza je krenuti ranije, da bi stigao na ikamet i bio prisutan u toku učenja ikameta.



Razlika između novog i starog mesdžida



Nema razlike među mesdžida, osim u tri mesdžida: Mesdžidul Haram, Poslanikova džamija, i Mesdžidul Aqsa.
Čovjeku je najbolje da obavlja namaz u svome mesdžidu, jer su na tome bili ashabi - obavljali su namaz u sebi najbližim mesždidima.
Hasan El Basri je bio upitan o čovjeku koji ostavlja svoj mesždid i ide i klanja u drugom mesdžidu koji mu je dalji, pa je odgovorio:
''Oni prije nas govorili su da treba svojim prisustvom da uveća broj svojih komšija.''



Ulazak u mesdžid

Pri ulasku u džamiju treba voditi računa da se u džamiju ulazi desnom nogom, na temelju prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, Aiša, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je u svim stvarima preferirao desnu stranu. (Predaju bilježi Buhari su Sahihu, u poglavlju o abdestu.)
Imam Buhari navodi Aišinu, r.a, predaju u kojoj stoji: Vjerovjesnik, s.a.v.s, davao je desnoj strani prednost u svakom svom poslu koliko god je mogao: u svom čišćenju, češljanju i oblačenju odjeće. (Sahih, poglavlje o namazu)


-Međutim, u slučaju da se s polja ulazi u mesždid, bez neke sobe, ili abdestane između, preporučuje se da se prvo skine lijeva noga, pa da se stane lijevom nogom na obuću, pa da se desnom nogom krene u mesždid...




Dova

Prilikom ulaska u džamiju donosi se selam na Poslanika, s.a.v.s, i prouči: Bismillahi ve-s-selamu 'ala Resulillahi. Allahummegfirli zunubi, veftah li ebvabe rahmetike!/U ime Allaha. Neka je selam na Allahovog Poslanika. Allahu, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti! Ovu predaju od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegova kćerka Fatima, r.a.                                                                                              (Hadis bilježi Ibn Madže u Sunenu)




Nazivanje selama

Sunnet je nazvati selam prisutnima u džamiji. U predaji Suhejba, r.a, kao i Bilala, r.a, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, na selam ashaba, kada bi bio u namazu, odgovarao išaretom ruke.  

 (Ovaj hadis bilježe svi autori El-Kutubu-s-sitte, izuzev Ibn Madže.)



Pokuđenost prelaska preko ramena klanjača i njihovo razdvajanje

Brojni klanjači kada zakasne na namaz, prelaze preko ramena klanjača i, često, razdvoje dvije osobe da bi sebi obezbijedili mjesto u saffu. To svakako treba izbjegavati. Naime, treba na vrijeme doći u džamiju i popunjavati prazna mjesta u safovima, kako kasnije ne bi bilo potrebe da se prelazi preko ramena klanjača ili razdvajaju dvojica klanjača u saffu.



Pokuđenost prelaska ispred klanjača


Treba paziti da se ne prelazi ispred klanjača dok je u namazu, kako ga ne bismo dekoncentrirali. Ta praksa takođe je prisutna kod onih koji kasne na namaz, pa onda pokušavaju dospjeti do prvih safova. Otuda je neophodno ubrizgati u svijest ljudi da dolaze na vrijeme u džamiju i da popunjavaju sva mjesta koja su prazna u prvim safovima, kako se ne bi ukazala prilika onima koji kasne da moraju učiniti tako pokuđene stvari i prelaziti ispred klanjača.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, upozoravajući na taj čin, eksplicite naglasio: Da neko od vas čeka stotinu godina, bolje mu je nego da prođe ispred svog brata koji klanja!                                                          (Hadis bilježe Ibn Hibban u Sahihu i Tirmizi i Ibn Madže u svojim sunenima.) 

Islamski učenjaci, uglavnom, smatraju da je prolazak ispred klanjača mekruh.                                Međutim, Imam en-Nevevi i neki drugi smatraju da je prolazak ispred klanjača, bez sutre, haram.

 Imam el-Kasimi, takođe, to drži haramom, izuzev u dva slučaja:

a) ako osoba primijeti slobodan prostor u prvom safu, pa ga želi popuniti i tako upotpuniti saf ispred sebe   b) ako bude tolika gužva i stiska i da ne nađe drugog izlaza  

Ukoliko se klanja u džema'atu, onda je sutra imama dovoljna i za kompletan džema'at.





Tehijjetul-mesdžid


Kada neko od vas uđe u džamiju neka klanja dva rekata prije nego sjedne.             
(Hadis bilježe svi autori El-Kutubi-s-sitte u svojim zbirkama hadisa.)

Ovim hadisom želi se ukazati na glavnu ulogu mesdžida-namaz, tj. da su džamije i mesdžidi napravljeni da se u njima obavlja namaz.
Iako ovaj namaz ima poseban naziv, već se klanja normalno kao i druge nafile -  bez ikakvih drugih obaveza i propisa.
Ukoliko se prouči ikamet, svaki čovjek ustaje i klanja farz namaz sa ostalim džematlijama.
Ukoliko bude bilo vremena do ikameta, čovjek koji ulazi u mesdžid, klanjaće tehhijetul mesdžid.                 Neki islamski učenjaci ovaj namaz smatraju vadžibom, a ispravnije mišljenje je da je sunnet.
Ukoliko čovjek u kratkom vremenu ulazi više puta u mesdžid, dovoljno je da klanja samo jedanput tehijjetul mesdžid.
Pojedini učenjaci su smatrali da se tehhijetul mesdžid obavlja jednom u danu, međutim ovo mišljenje nije ispravno.

Sjedanje ne oslobađa tehhijetul mesdžida


Ukoliko čovjek uđe u džamiju i sjedne, njegovo sjedanje ga ne oslobađa klanjanja tehhijetul mesdžida.
Ukoliko čovjek dolazi sa puta, pješice - pa se umorio od hodanja, nema smetnje da sjedne da se odmori, pa da onda klanja. Također, ako ima potrebu sa nekim da popriča, a boji se da će taj čovjek otići poslije namaza, nema smetnje da sjedne sa njim da popriča i ako ostane vremena da klanja tehhijetul mesdžid.
Ukoliko je čovjek gladan, i sa sobom nosi hranu, nema smetnje da sjedne i jede, a zatim klanja tehhijetul mesdžid.
Ukoliko čovjek uđe u džamiju, i klanja najmanje dva rekata nafile namaza, on onda nije obavezan klanjati tehhijetul mesdžid, već se ta nafila ujedno smatra i tehhjijetul mesdžidom.



Klanjaje tehhijetul mesdžida je pokuđeno u dva slučaja:

a) ukoliko je već proučen ikamet
b) kod Kabe se ne obavlja tehhijetul mesdžid, već se obavlja tavaf.





Loše društvo

Loše društvo

·       Odabir prijatelja

Još od Adema a.s. postoje različite skupine ljudi.

Međutim, svaki čovjek ima pravo odabira osobe sa kojom će se družiti.

Imami Ahmed navodi da je čuo od Jahjaa I Muhammeda ibn Dža’fera, oni od Awfa, on od Kasame ibn Zuhejra, a on od Ebu Musaa, da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, s.v.t., je stvorio Adema od pregršti zemlje koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, crnih i boja izmedžu tih.” (El-Bejheki u svom Sunenu 9/3/Hajdarabad i drugi)

Insan se mora družiti sa onima koji će ga nagovarati na dobro, a odvraćati od zla.


Ukoliko neko od ljudi kaže da loše društvo ne utječe na njega, i da on ostaje i dalje dobar vjernik, iako se često sa njima druži - on laže, zato je da oni nisu isti, ne bi mogli razgovarati, niti sjediti zajedno, već bi se ubrzo razišli.

Rekao je  Muhammed s.a.w.s.: "Duše su (kao) mobilizirana  vojska. One koje se poznaju -sastaju se, skupljaju u jednu grupu i slažu se, a one koje se ne poznaju, mimoilaze se, razdvajaju i bježe jedna od druge."
(Hadis je sahih. Biljeze ga: Ahmed, Buharija i Muslim, Ebu Davud, Taberani)


Kada duše osjete da imaju zajedničke osobine, one se spoje i druže se, međutim, ako su duše potpuno suprotne one se razilaze i ne podnose se.
Čovjeku je obaveza da razmišlja o svome društvu, i treba da razmišlja s kim će se družiti.      

U Džennetu će ljudi biti sa onima koje su voljeli, a ljudi se druže sa onima koje vole.
U nekoliko Kur'anskih ajeta, spominje se razgovor Džennetlija o prijateljovanju na dunjaluku:


I oni će jedan s drugim razgovarati, i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga koji je govorio:
 ’Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’"
 "Hoćete li pogledati?" I oni će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.
 "Allaha mi", -reći će- "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio." (As-Saffat 50-57)



U hadisima Poslanika s.a.v.s. se spominje nagrada od Allaha s.v.t. za one koji Ga budu spominjali;


Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem rekao: "Uzvišeni Allah šalje meleke da obilaze puteve i traže skupove u kojima se Allah spominje, a kada ih nadu, počnu se dovikivati: ‘Dodite, našli ste ono što tražite!' Tada ih prekriju krilima sve do najbližeg neba, i Allah ih upita, a On najbolje zna:
`Šta govore Moji robovi?'
'Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i poštuju Te!', odgovore meleki. `Jesu li Me vidjeli?', On upita.
'Ne, nisu Te vidjeli', odgovore oni.
'A šta bi da su Me vidjeli?', rekne On.
'Da su te vidjeli, još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili', kažu oni.
`A za šta Me mole?' upita On.
'Mole Te za Džennet', oni odgovore.
`Jesu li ga vidjeli?', rekne On.
'Ne, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli', kažu oni.
`Šta bi da su ga vidjeli?', rekne On.
'Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli', kažu oni. 'A od čega traže zaštitu?', upita On, a oni odgovore: 'Od Vatre.'
`Jesu li je vidjeli?', rekne On, a oni kažu:
'Ne, nisu je vidjeli!'
`A šta bi da su je vidjeli?', rekne On, a oni kažu:
'Da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i još više je se plašili.'
Tada će Allah reći: `Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.'
'Medu njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput naišao', reci će jedan melek.
'Oni su skupina uz koju njihov sabesjednik neće bit nesretan.'"
(Muttefekun alejhi)





S kim se družiti?

Na važnost odabira pravog prijatelja i sagovornika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je u sljedećim hadisima: ''Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svaki od vas gleda s kim se druži“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4046); 

''Čovjek je s onim koga voli“ (El-Buhari); 

''Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4045).

Moramo se ispitati, kakva je vjera, kakav je ahlak te osobe sa kojom se družimo.
Ukoliko se družimo sa ljudima bez lijepog ahlaka, već radimo suprotno ovom hadisu.

Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu je primjer dobrog sabesjednika i lošeg sabesjednika poput prodavača mirisa i kovača koji raspiruje kovački mijeh. Tako, prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili će ti prodati miris ili ćeš od njega osjetiti ugodan, lijep miris. A onaj koji raspiruje kovački mijeh, ili će ti prožeći odjeću ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris.“ (Muslim)

Kada pričamo sa dobrim ljudima, uvijek će nas neko dobro snaći, možda ćemo nešto novo naučiti, međutim, kada svoje vrijeme utrošimo u drugovanje sa džahilima i neznalicama, oni će nas najvjerovatnije odvesti na stranputicu.

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Zaista će čovjek lijepog ahlaka sigurno dostići stepene klanjača i postača." (Ebu Davud)

Musliman koji je dobrog imana i ahlaka, odvraćat ćete od zla a nagovarati na dobro, a u najmanju ruku će te braniti pred drugim ljudima, braniti tvoju čast i ličnost, ili na kraju krajeva - nećeš od njega vidjeti kakvog zla, jer te takav neće navesti na grijeh i neće te ogovarati.




Koga izbjegavati?

Moramo se čuvati ljudi koji se pretjerano šale, i koji mnogo pričaju viceve i smiju se - jer to umrtvljuje srce.

Srce je organ koji čovjeku daje snagu i on crpi svoju snagu iz srca, a loše društvo kvari i prlja srce.

Čovjeku je dužnost da gleda da se druži sa ljudima koji su u vjeri bolji od njega, ali dozvoljeno je družiti se i sa onima koji su sa manjim znanjem u vjeri - samo da bi ih on nečemu poučio, a ne da bi sa njima gubio vrijeme.

Kada bi se čovjek družio sa nekim, ko bi ga nagovarao da uništi svoje zdravlje, on bi se odmah odmakao od takvog čovjeka i napustio ga, ali nije zdravlje bitnije od vjere...

Čovjek ne treba gubiti vrijeme na druženje sa nebogobojaznim ljudima.

Da čovjek imalo poštuje pravo braće muslimana, nikada ne bi sjedio i drugovao sa nekim ko je naštetio Islamu ili njegovoj državi, ali iz nepoštovanja - čovjek se ne brine za to i slobodno se upušta u druženje sa džahilima i nasilnicima.

Neće te šejtan nagovoriti na dobro, osim ako vidi da želiš uraditi veliko dobro djelo - pa te nagovara da učiniš manje dobro djelo od onog koje si naumio.


Ebu-Hurejre, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Kad god ljudi sjednu na sijelu u kome se ne spominje Allah, ustat će poslije njega u stanju magareće lešine. Kajat će se za to na Sudnjem danu." (Ebu-Davud i Hakim).