Strpljvost u iskušenjima

Sabur

Allah je stvorio ljude da Mu robuju, a ovaj dunjaluk je učinio kućom iskušenja i ispita.

Čovjeki putuje ka Gospodaru, a  na putu ima stanice i odmarališta sa kojih se opskrbljuje, i uzima neophodnu opskrbu za taj put. 


Kada ga Allah nečim iskuša, on se opskrbi saburom, a ako mu da blagodat - opskrbi se na stranici zahvale, bogobojaznasti i skrušenosti.

Sve ove stanice su povezane jednom niti, koja ih veže i ako ova nit nestane - neće mu koristiti te stanice, a to je sabur.

Ibn Kajjim kaže: Neće čovjek uspjeti ni na ovome ni na budućem svijetu bez sabura.

Čovjek koji stječe dunjaluk, i samo radi toga živi - on je strpljiv i uporan.

Onaj koji griješi - on je strpljiv u činjenju tih grijeha. Čovjek se uvijek mora strpiti, taman da vlada dunjalukom, jer uvijek ima stvari kojima on ne vlada.

Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. 

Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.

Postoje tri vrste sabura: sabur na onome što nam je nareðeno da izvršavamo od Allaha, dželle šanuhu, sabur na onom što nam je zabranjeno da radimo i sabur na onom što nas zadesi, odnosno na onome što nam je suðeno. Najvrednija vrsta sabura je prva, kao što kaže imam Ibn Kajjim: ''Sabur na onome što nam je nareðeno da izvršavamo od Allaha vrijedniji je od sabura na onom što nam je zabranjeno zato što je Allahu draže činjenje dobrih djela od ostavljanja loših.'' (Medaridžu-salikin, 2/116)

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive. (El Bekare, 155)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

"Samo oni koji budu strpljivi, bit će bez računa nagrađeni." (Ez-Zumer,10)

"Mi ćemo vas provjeravati, sve dok ne ukažemo na borce i strpljive među vama." (Muhammed,31)

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (El Bekare, 153)

Imamo ljude koji nemaju stalnih dobrih djela, koja ih dižu ka Allahu, ali na Sudnjem Danu će dobiti stepene na kojima će im zavidjeti drugi ljudi.

-Došao je čovjek kod imama Šafije, i kaže mu: ''Da li je bolje čovjeku da mu Allah da čvrsto tlo, i blagodati i da sabura i zahvaljuje ili mu je bolje da ga Allah iskuša - pa da sabura.

Kaže  Šafija: ''Neće čovjek dobiti čvrsto tlo pod nogama u svome imanu, ni dunjalučko čvrsto tlo osim nakon što bude iskušan. Allah je iskušao Ibrahima i Nuha i Muhammeda s.a.v.s. Pa neka niko ne misli da će proći

Poslanik s.a.v.s., kaže: "Niko nije dobio bolji i veci dar od sabura." (Buhari)

Ebu Hurejre (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik, (salallahu 'alejhi we selleme), rekao:"Kome Allah (dž.š.) želi dobrom stavi ga na kušnju (belaj)." (Buharija)

Ahmed bilježi: ''Kada uzvišeni Allah zavoli neke ljude, iskuša ih''.

Tirmizi i Ibn Madže prenose: ''Nagrada je shodna iskušenju, što je veće iskušenje, veća je nagrada,  kada Allah zavoli ljude, iskuša ih. Pa ko bude zadovoljan, njemu pripada zadovoljstvo, a ko se rasrdi, njemu pripada srdžba.''

Enes(r.a.) prenosi od Allahova Poslanika (salallahu 'alejhi we selleme), da je Allah (dž.š.)rekao:"Ukoliko Ja nekog od Svojih robova iskušam oduzimanjem njegovog vida, pa se strpi (i ne rekne radi toga ništa loše), to ću mu nadoknaditi Džennetom." (Buhari)

Ebu Se'id i Ebu Hurejre (r.a.), prenose da je Allahov Poslanik (salallahu 'alejhi we selleme), rekao:"Muslimana (vjernika) ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna,a da mu zbog toga Allah (Dž.š.) ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)

Potvora Aiše r.a.

Potvora Aiše r.a.

Potvora na majku vjernika, Aišu r.a. desila se pete godine po hidžri, nakon Bitke na Hendeku.

Poslanik je teško primio potvoru Aiše, jer nije bilo Džibrila ni Objave oko mjesec dana, ali Poslanik nije kaznio nikoga ko bi o tome pričao.

Događaj “El-Ifk”, u kojem su munafici Medine potvorili Siddiku, radijellahu anha, i o kojem je Allah spustio Kur’an, te propisao propise koji čuvaju čast vjernika od jezika munafika i pokvarenjaka, bio je, takođe, njen blagoslov.

 Spustio je Allah vezano za iskrenu Aišu, radijellahu anha, šesnaest ajeta iz sure En-Nur, koji će se učiti do Sudnjeg dana. Od ajeta:“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru…” do Allahovih, dželle še’nuhu, riječi: “… Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.” (Sura En-Nur, 11-26)

Kažu učenjaci: “Kada Allah Uzvišeni spomene u Kur’anu ono što Mu mnogobošci pripisuju, veliča sam Sebe riječima subhanellah (Hvaljen neka je Allah).” Kaže Allah, dželle še’nuhu:“Nevjernici govore: “Allah je sebi uzeo dijete.” Subhanehu – Hvaljen neka je On!” (El-Bekare, 116)
Kaže Allah, dželle še’nuhu, vezano za Aišu, radijellahu anha: “Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, subhaneke – hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!” (Sura En-Nur, 16)

Ljudi u to vrijeme bili su:

-Oni koji su šutjeli

-Oni koji su strogo osuđivali one koji su o tome pričali

-Munafici koji su potvarali Aišu

-Mu'mini među kojima je bilo učesnika bitke na Bedru, ali su i oni potvarali Aišu

El-ifk – događaj potvore 

Ovaj događaj zbio se 5. hidžretske godine, u bitki Murejsi'a ili Benu Mustalak, kada je Aiša imala 12 godina. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: ''Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kretao na putovanje, kockom bi izvlačio koja će ga supruga pratiti. Ovoga puta kocka je pala na mene, te sam sa njim krenula na putovanje. To je bilo nakon što je propisan hidžab. Krenuli smo na put, a mene su nosili u nosiljci. Nakon određenog vremena, kada smo odmarali, udaljila sam se od grupe kako bih obavila prirodnu potrebu. Kada sam obavila potrebu, primijetila sam da sam izgubila ogrlicu, te sam počela da je tražim. Toliko dugo sam je tražila da je karavana krenula bez mene. Stavili su nosiljku na devu misleći da sam ja unutra. U to vrijeme žene su bile mršave, nisu jele meso, već samo onoliko hrane koliko bi im bilo dovoljno, tako da nisu primijetili da me nema u nosiljci. Kada sam pronašla ogrlicu, vratila sam se na mjesto gdje je vojska odsjela, međutim, na tom mjestu nisam našla nikoga. Sjela sam nadajući se da će primijetiti da me nema i vratiti se po mene. Sjedeći tako počela sam da drijemam i tako sam zaspala. 

Safvan b. Muattal es-Sulemi, koji je  kasnio za vojskom, krenuo je kada je bio mrak, te je u zoru  stigao do mjesta gdje je vojska odmarala. Kada se malo približio, vidio je crnog čovjeka. Nakon što se još primakao, vidio je da sam to ja, da bi se nakon toga udaljio. Probudilo me njegovo udaljavanje. Lice sam pokrila džilbabom (haljinom). Tako mi Allaha, nije progovorio niti riječi, niti sam bilo šta čula, osim njegovog udaljavanja. Spustio je svoju jahalicu kako bih mogla da se na nju popnem. Safvan je krenuo vodeći jahalicu koja je mene nosila, da bismo u podnevnim satima sustigli vojsku. Abdullah b. Ubejj b. Selul bio je taj koji je smislio ovu potvoru.

Nakon povratka u Medinu, bolovala sam mjesec dana. Ljudi su pričali o potvori a da ja o tome ništa nisam znala. Navelo me na sumnju to što nisam mogla da vidim ljubaznost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju sam prije viđala. Dolazio bi kod mene, poselamio bi me, pitao kako sam, potom bi odlazio. Nije mi padalo na pamet šta se dešava, sve dok nisam ozdravila, i tada sam izašla iz kuće. Izašla sam sa Ummu Mistah prema mjestu gdje se obavljala prirodna potreba, a izlazili bi tu noću. To je bilo prije nego što su mjesta za obavljanje nužde počela da se prave u blizini kuća. Sa mnom su bili Ummu Mistah, njena majka Bint Sehar b. Amir, tetka Ebu Bekra, te njen sin Mistah b. Usase b. Mutalib. Krenuli smo i tada se Ummu Mistah spetljala oko svoga ogrtača i reče: 'Propao neka je Mistah.' Rekla sam joj: 'Zar da grdiš čovjeka koji je učesnik Bedra?' Potom odgovori Mistah: 'Zar nisi čula šta je rekao?' Rekoh: 'A šta to?' Potom me obavijestila o onome što se priča u Medini, što je dodatno povećalo moju bolest.

Kada sam se vratila  kući, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, nazvao mi selam i upitao me kako sam. Upitala sam ga: 'Da li mogu da odem kod svojih roditelja?', želeći tako da provjerim ono što se priča, pa mi je dozvolio. Došla sam kod njih pa sam upitala majku: 'Šta to ljudi pričaju?' Odgovorila je: 'Kćeri, nemoj se sekirati. Kada čovjek ima lijepu ženu koju voli, a ima i druge žene osim nje, tako se to desi.' 'Subhanallah!', rekoh, 'to ljudi pričaju!' Plakala sam noćima. Suze mi nisu prestajale teći, niti sam mogla spavati. Jutro sam dočekivala plačući.

Kada je objava prestala da dolazi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Aliju i Usamu b. Zejda, da zatraži od njih savjet. Osama b. Zejd mu  je rekao da o njegovoj porodici zna samo dobro, dok mu je Alija rekao da još postoji mnogo žena mimo nje. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao sluškinju da li je nešto vidjela što joj je izazivalo sumnju. Ona je odgovorila: 'Ne, tako mi Onoga što te poslao sa istinom.' Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i zatražio pomoć protiv onog ko iznosi potvoru na njegovu porodicu. S'ad b. Muaz ustao je i rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja ću te pomoći. Ako je iz plemena Evs, udarit ću ga po  vratu, a ako je iz plemena Hazredž, naredi nam i mi ćemo izvršiti naredbu.' Nakon toga ustao je S'ad b. Ubade, predstavnik Hazredža, kojeg je ponijelo uzbuđenje, te je rekao S'adu b. Muazu: 'Lažeš, Boga mi, nećemo ga ubiti, niti ćete ga  vi ubiti.' Zatim je ustao Usejd b. Hudajr, amidžić S'ad b. Muaza, i rekao: 'Boga mi, sigurno ćemo ga ubiti. Ti sigurno želiš da braniš licemjere.' Zatim su ustali predstavnici Evsa i Hazredža, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirivao ih je sa minbera sve dok nisu stišali glasove.''

Nastavlja Aiša: ''Plakala sam dan i noć. Oči mi nisu prestajale suziti, niti sam mogla spavati. Kod mene su osvanuli moji roditelji. Plakala sam toliko da sam mislila da će mi plač raskidati utrobu. Zatim mi je došla jedna ensarijka, sjela je pored mene i plakala je sa mnom. Dok smo tako sjedile, na vrata je ušao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo pored mene – a tako nije sjeo pored mene otkako je rekao ono što je rekao – pa reče: 'O Aiša, čuo sam to i to. Ako si nevina, Allah će obznaniti tvoju nevinost, a ako si počinila grijeh, zatraži od Allaha oprosta i pokaj se Njemu. Doista kada rob prizna svoj grijeh i potom se pokaje, Allah će primiti njegovo pokajanje.' Obratila sam se ocu: 'Reci Poslaniku šta je sa mnom.' On reče: 'Tako mi Allaha, ne znam šta da mu kažem.' Tada sam rekla majki: 'Reci Poslaniku šta je sa mnom,' a ona reče: 'Ne znam šta da mu kažem.' Potom sam rekla: 'Ako bih ja rekla da sam nevina, a Allah zna da jesam, vi mi ne biste vjerovali, a ako bih rekla da sam to počinila, pa doista Allah zna da sam nevina.' Potom sam proučila  ajet: '...i ja se neću jadati, od Allaha tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite' (Jusuf, 18).

 Bila sam ubijeđena da će Allah dokazati moju nevinost, ali nije mi padalo na um da će Allah objaviti ajet mojim povodom koji će se poslije učiti. Nadala sam se da će objava doći Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u snu. Potom je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hladnom danu, oblio znoj, zbog  težine onoga što mu se objavljuje.

 Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirio, nasmijao se i rekao: 'O Aiša, Allah je objavio tvoju nevinost.' Tada je moja majka rekla: 'Zahvali mu se', a ja rekoh: 'Ja ću se samo Allahu zahvaliti.' Tada je Allah objavio: 'Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru...' (En-Nur,11-20).'' (Buhari, Muslim)
Abdullah b. Ubejj es-Selul želio je da uprlja čast majke vjernika, Aiše, radijallahu anha, kako bi nanio štetu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tako oslabio njegov poziv u islam.

Prenosi se od Amra b. 'Asa da je upitao Poslanika, sallallahu alehi ve sellem: “Ko ti je najdraži od ljudi?“, a on reče: ''Aiša.'' ''A od muškaraca?'', ponovo upita Amr. Poslanik reče: ''Njen otac.“ (Buhari, Muslim)

Učenjaci o ovome kažu:

Kaže Ez-Zamahšeri: “Kada bi podrobno analizirao Kur’an i istraživao ono čime se prijeti  griješnicima, nebi našao da je Allah Uzvišeni i u čemu grublji i strožiji kao u osudi Aišine, radijellahu anha, potvore.” (El-Keššaf, 3:67)
Zbog toga su četvorica imama, kao i drugi učenjaci islama, čije se riječi uvažavaju, jedinstveni da onaj ko potvori Aišu, radijellahu anha, za blud postaje nevjernik i izlazi iz islama. Od njega se razvodi njegova žena, ne ukopava se u groblju muslimana, niti mu se klanja dženaza, zbog toga što je zanijekao šesnaest ajeta iz Kur’ana spuštenih o nevinosti Aiše, radijellahu anha.

Malik kaže da se onaj ko vrijeđa Aišu ubija, čak i ako ne spomene potvoru (za blud), za razliku od  vrijeđanja drugih ashaba, mimo nje. Kaže El-Makrizi u knjizi “Imtaul-esma’i”, u poglavlju “Kazna za onoga ko vrijeđa ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, da je obavezna smrtna kazna (za vrijeđanje Aiše) zbog dvije stvari. Prva: Svjedočenje Kur’ana o njenoj nedužnosti i nevinosti, a poricanje Kur’ana je kufr (nevjerstvo). Druga: Aiša, radijellahu anha, je Poslanikova “postelja”, pa je njeno vrijeđanje manjkavost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a nalaženje manjkavosti Poslaniku je kufr. Kaže: Nadograđuje se na drugu mes’elu smrtna kazna za onog ko vrijeđa i potvara bilo koju od Poslanikovih žena, jer su sve one “postelje” Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Pa neka se Allah smiluje Siddiki kćerci Siddika, opravdanoj sa nebesa. Koliko je samo dala ummetu ogromnog hajra sa svojim širenjem Poslanikovog znanja i koliko smo samo vidjeli dobra od njenog blagoslova. Neka Allah bude zadovoljan s’ njom i neka je učini zadovoljnom i sretnom.

Munafici u djelima!

Munafici u djelima


Danas ću pisati o jednoj žestokoj temi, ne bih da pobuđujem srdžbu u vašim srcima, ali zaista o ovoj temi se mora govoriti!
Dosta je nijjeta za nikabom, namazom, džihadom, Kur'anom i hifzom, ali gdje su naša djela?

Navesti ću nekoliko primjera:

1. Djevojka mlada, mašAllah lijepo pokrivena, želi imati nikab ali to ne pokazuje djelima.
Mnogo mi ih je pričalo o želji za nikabom, svađom sa roditeljima, nekim iskušenjima i preprekama na koje nailaze na tom putu, ali gdje su djela moja sestro?

Evo sestra mi toliko priča o tom svom famoznom nikabu, zajedno se složimo u tome da ne trebaju da se stavljaju slike sa nikabom po fb profilu, i ona ih smakne u ime Allaha, prestane se čuti sa mnom neka dva dana - i? šta sam vidjela na njenom profilu, Allahu Gospodaru svjetova - pa stavila sestra sliku sa hidžabom, dakle vidi joj se lice!
Zar ovo nije nifak (licemjerstvo)? Da se neko boji mene i moje reakcije, a ne Allaha Uzvišenog!?

2. Djevojka želi početi klanjati, ali nekako joj se neda. Visoko puca - kaže da hoće hidžab. Polako sestrice, prvo tevhid, pa namaz, pa hidžab. Na kraju hidžab... Ljudi su pobrkali prioritete u vjeri, misle da je sve do uske suknje, hlača i neke svijetle marame na glavi. Ne! Tako mi Allaha, polako, ne pretjerujte. Svaki iskreni mu'min krenuo je od namaza najprije, a onda mu je Allah subhanehu ve te'ala dao želju za jačim potezom...
Ona bi odmah sve odjednom, ne bi nimalo čekala - uhvati je slast imana i odmah prestane da razmišlja o dunja!? To je u neku ruku pozitivno, ali kad insan sagleda cijelu situaciju, onda shvati da nam to može donijeti veoma loših stvari - kad bi se desilo popuštanje u vjeri i kada bi ona ostavila namaz- osnovni stub vjere! I onda bi drugi ljudi koji nas muslimane  gledaju kao ''vehabije'' ili neke ekstremiste smatrali da muslimanka koja je ''pokrivena'' može da ostavlja namaz, priča svašta, i radi svašta.


3. Sestra bi, kako kaže u džihad!
Da, na raznim fb grupama vidimo sestre toliko željne džihada, puške itd. Ja mislim da su najprije željne motke!
Šta ona tu glumi!? Zna li ona šta je džihad?
Džihad po definiciji pravog mu'mina je mjenjanje dunjaluka za ahiret, a ne rađanje djece po šatorima. Ove moje riječi ponekad zvuče strašno i ekstremno, ali malo razmislimo o situaciji u svijetu danas. MašAllah kada se cijela jedna porodica preseli u Šam, to je baš zadivljujuće, jer oni su to zaslužili i svojim djelima su to pokazali! Nisu oni bili munafici kao mi danas, mi smo zaista zalutali munafici.
Vjerujte mi sestre moje mile, da kad kažem da smo munafici, krenuvši od sebe - ja stojim iza toga. To što se pojedinci pronađu, ja vam nisam kriva, ja najprije sebe preispitam i onda napišem status.

4. Sestra bi da uči Kur'an, a kad se neka učenija sestra ponudi da je nauči arapsko pismo (sufaru), ona ne želi. Ona se oholi, kaže naučiće kod nekog učenijeg, uživo - a preko skype-a neće. Kaže neće da ih uči mlađa od njih!
Ali tako mi Gospodara, učim Kur'an bolje od pojedinaca koji su se toliko unijeli u tu svoju oholost, da bi kad bi ih ljudi pitali - oni bi rekli da od njih treba da se uči!
Sramota za ummet - takvo ponašanje, takav nifak - a mi smo mu'mini zar ne?

5. Sestra bi da uči Kur'an napamet, ona bi da bude hafiza! Bujrum među uporne! Ne može se ništa bez truda postići. Ako nemaš koga da te preslišava, javi se meni. Ja te možda neću preslušavati - ali ću naći sestru koja je učenija i koja će to htjeti. Uostalom, ako znaš izhodišta svih harfova onda ti je lako, polako sjedeneš - od amme džuza učiš. Nema žurbe, nije niko postao hafiz za noć!
Koliko je hafiz noći proveo ponavljajući hifz?

Koliko si ti uporna?

Holić Elma

Sihr...

Kako liječiti sihr?

U Islamu su odgovori za sve pa tako i za liječenje sihra. Odgovor se nalazi u predajama koje govore kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opsihren. Jedna od tih predaja glasi: Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao?

Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na češlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? - upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.” El-Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”.

Neke od poruka koje možemo izvući iz ove predaje su:
- Allahovom voljom sihr može djelovati na svakog čovjeka, jer djelovao je na najboljeg insana, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

- Pokornost Allahu i dova, ako su prisutni kod čovjeka, znaci su sigurne pobjede.

- Svemogući Allah je mogao izliječiti, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez slanja meleka i bez pronalska sihra, ali u ovome je pouka ummetu koji postupak je najbolji kod liječenja sihra.
- Najispravniji i najkraći put liječenja sihra jeste njegov pronalazak i uništenje.

Ukoliko čovjeka zadesi ovo iskušenje, a vjera mu je jaka i osjeća se dovoljno čvrstim, treba da ustrajno dovi Allahu tražeći pomoć.
Ukoliko čovjek osjeća da bi ga to stanje moglo oslabiti u pokornosti Allahu, i donijeti mu neke negativne posljedice, može posjetiti nekoga od onih koji se bave liječenjem Kur'anom. Da bi zajedničkom borbom usmjerivši svoje dove Allahu, savladali neprijatelja.

Kroz razgovor sa ljudima koji su sticajem okolnosti bili na učenju rukje kod više učača primjetio sam da bi bilo korisno više pažnje posvetiti tome da ljude podstaknemo na pronalazak sihra, jer to nekad zanemarimo , a predaja jasno ukazuje da je to najispravniji i najkraći put do izlječenja. Kad se sihr pronađe i uništi džini odoše sami ili je potrebno još jako malo truda. Dok je neke slučajeve gotovo nemoguće 100 % riješiti bez pronalaska sihra.

Npr. nazvao me čovjek i zakazali smo termin za rukju, a supruga mu je bila bolesna. Neznajući o čemu se radi, a bio sam i kratak s vremenom odvojio sam 1h vremena. Kad su došli upitao sam koliko su problemi stari vremena i dali se već liječila. Odgovorili su kako je dolazio učač rukje njihovoj kući nekoliko puta i 3 - 4 sata učio rukju. Reakcije su bile ogromne ali rezultati mali, tj. nije se osjećalo neko posebno olakšanje nakon tih učenja. Pohvalio sam uistinu tog brata i rekao da se dobro potrudio. Na pitanje dali su pokušali naći sihr rekli su da nisu na tom polju ništa radili. Koristio sam neke metode pronalaska sihra i nakon što su otišli kući našli su sihr na dva mjesta, koliko se sjećam rekli su da je jedan bio u jastuku.

Ovo je samo jedan od niz takvih slučajeva koje sam imao. Allah mi je svjedok da ovim želim samo olakšati braći muslimanima, a nikako umanjiti trud neke braće koji uče rukje i bore se u ime Allaha.

Neke od metoda pronalaska sihra

Ovdje ću navesti neke od metoda koje koristim u svom radu za pronalazak sihra, a koje su se pokazale učinkovitima:

Ustrajna borba i dova Allahu

Ovo zasigurno preporučuju svi učači rukje. Puno puta se desilo da ustrajnom borbom, dovom i nadom u Allahovu milost, čovjek dobije odgovor od Allaha u snu ili na neki drugi način kao npr. da toliko oslabi džina da sam uputi čovjeka na mjesto sihra. Kao i prilikom učenja same rukje kada džin više nemože izdržati mučenje i prizna gdje se nalazi sihr.

Voda na koju su učeni Kur'anski ajeti
Svaki put kad učim rukju nastojim pacijentu naučiti na vodu. Savjetujem ga da uzme čašu učene vode i prelije u špricu (plastična flaša u kojoj najčešće bude voda za staklo) na tu čašu učene vode doda obične vode do vrha šprice. Tako neće puno potrošiti učene vode koju će piti kao terapiju. Tome može dodati i kašiku soli jer so nagriza, a to pomaže kod uništenja sihra, posebno ako je sihr napravljen na prljavu vodu kojom nam neko našprica kuću.

Špricat će cijelu kuću osim wc-a. Kupatilo ili wc dobro je detaljno očistiti jakim sredstvom za čišćenje. U toku špricanja pratit će reakcije svih oboljelih u kući ako ih ima više. Može doći do raznih reakcija ukoliko se desi da pošprica sihr: mučnine, povraćanja, bolova, trnjenja tijela i sl. Posebno obratiti pažnju na okvire vrata , namještaj i ćoškove soba.Takođe treba da obrati pažnju nakon špricanja dali osjeti kakav smrad kao da gori guma, ako to osjeti sigurno je pošpricao sihr. Neka taj dio dobro pretraži, ako ništa sumnjivo nebude našao neka ponovi špricanje više puta po tom mjestu možda je sihr pošprican pa se i nevidi.

Isto tako može da provjeri svoju odjeću, obuću i druge lične stvari. Često kod osoba koje se imaju puno problema, a dugo se liječe sa malim pomacima na bolje sihr ili više njih bude na odjeći, poprskan ili neki konac negdje u šavu često drugačije boje od tvorničkog konca. Zato odjeću treba detaljno pregledati. Pored špricanja unutar kuće spricanje može uraditi i okolo kuće. Nasut će veliku kantu čiste vode, zasoliti i dodati par čaša učene vode. Špricat će okolo kuće a može i zid kuće.

Laser

Mnogi su možda čuli za ovu metodu kada je u pitanju pronalazak sihra ali je nisu probali. Laser je jak izvor svjetlosti, najčešće crvene boje. Koristi se u građevini kod raznih mjerenja, u mnogim aparatima. Danas je puno raširen u dječijim igračkama. Samo Allah zna koliko je puta ova metoda uspjela kada je u pitanju pronalazak sihra. Neznam do kraja kako i na koji način laser utiče na sihr, ali znam da džinima jako smeta vjerovatno puno više nego kad nama neko laser usmjeri u oko. Laserom tražimo tako da svijetlimo polako po cijeloj kući, odjeći,nakitu,autu, dvorištu ili bilo na kom mjestu na kome bi mogao biti sihr. Kada svjetlo lasera naiđe na sihr bolesnik treba osjetiti neke od reakcija (trnjenje, bol, nervozu, gubljenje svijesti i sl.) u svom tijelu jer sihr i džini su povezani i reaguju na tu svjetlost.

Kada uz Allahovu pomoć otkrijemo neka od mjesta na koja bolesnik reagira kada ih prelazimo laserom ta mjesta ili stvari treba više puta provjeriti jer ako su u pitanju lukaviji džini znaju nekad i glumiti reakcije da bi zavarali čovjeka. Ako laserom pregledamo dvorište, radimo to onda kad sunčeva svjetlost nije previše jaka, jer je svjetlost lasera manje učinkovita kao i svako drugo svjetlo po danu.

Metoda zamišljanja

Ova metoda je manje učinkovita nego prethodne ali desilo se više puta da ljudi pomoću nje pronađu sihr. Najčešće ovo koristim za vrijeme same rukje, a može neko pokušati i kod kuće. Nakon proučene rukje kažem pacijentu dok drži oči zatvorenim, da zamisli da joj gori cijela kuća i dvorište. Neko ostaje miran a neko reagira plačem, drhtanjem i sl. Neko uopće nemože to zamisliti a drugi opet znaju vidjeti sliku kao da stvarno gori.

Nekad kažem osobi da zamišlja dio po dio kuće da gori ili dvorišta na taj način locirajući sihr. Jer džinima smeta da zamišljaš kako gori mjesto na kome je sihr i na to reagiraju. Ili im kažem da zamisle laser u mislima i s njim pretražuju dvorište ili kuću. Džini djeluju nas naš razum raznim vesvesama, a i mi možemo djelovati na njih razmišljanjem ako se dovoljno koncentriramo.

Npr. u toku rukje kažem pacijentu da čvrsto zamisli da je u Mekki pored same Kabe, Allahu na sedždi i da Ga moli za oprost, pomoć i lijek. Nakon toga znaju uslijediti velike reakcije džina. Ili također učeći rukju, pacijent se muči da povrati, krene pa stane. Nekad povraćanje ubrzam kad kažem pacijentu da zamisli da je njegovo tijelo vulkan. Da „oni“ gore u njemu jer ih je Kur'an zapalio i bježe kao lava iz vulkana.

Zanimljivo je napomenuti da neke osobe same osjete mjesto sihra ali nisu toga uvijek svjesne. Nekad osjete kao da ih vjetar udari u nekom djelu kuće ili dvorišta , a to može ukazivati da je tu sihr. Dešava se i to da neku svar u dvorištu ili kući neznajući zašto previše simpatišu (npr. vazu cvijeća) ili mrze (npr. dio namještaja) i jedno i drugo može značiti da je tu sihr, naglašavam ako je to osoba zavoljela ili zamrzila nekako odjednom bez stvarnog razloga.

Pored svih navedenih metoda, Allahova odredba bude da se neko neizliječi, jer samo Allah liječi, a mi smo oni koji Ga za pomoć i lijek mole. Netreba gubiti nadu u Allahovu milost i treba biti svjestan da će Allah promijeniti naše stanje na bolje kad se mi promijenimo prema Njemu, tj. Njegovim naredbama i zabranama. Kada se sihr pronađe može se upotrijebiti bilo koja od metoda koje su spomenute u literaturi za njegovo uništenje.

Šta smeta džinima u tijelu

Hidžama

Hidžama je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a uopće jedan od najboljih lijekova. Bilo da se radi o fizičkom zdravlju bilo o bolesti izazvane uticajem džina. Posebno je korisna kod zastarjelih slučajeva. Kod nekih pacijenata ogroman je broj džina, a dugo su vremena proveli u tijelu pa i preko 30 godina. Jedna hidžama nekad zamjeni 10 termina rukje kod takvih slučajeva ako se tako može reći i porediti radi pojašnjenja učinka hidžame. Oni koji žele više saznati o hidžami dosta materijala je dostupno na internetu.

Masaža

Džinima jako smetaju udarci ili masaža tijela. Po cijelom čovjekovom tijelu nalaze se krvni sudovi po kojima se kreću džini ukoliko uđu u čovjekovo tijelo. Posebno za onog koji ima više tegoba jako je dobro da nabavi masažer za tijelo i na taj način oslabi džina ili ga potpuno izbaci do idućeg tremana rukjom. Na taj način će ubrzati proces liječenja. Dobro je izmasirati cijelo tijelo ali najčešće: desno i lijevo duž cijele kičme, vrat, ruke u ramenima do lakta, sredinu prsa, lijeva strana plućnog krila oko srca, stomak, vanjski dio bedara, listovi u nogu. Gdje je tkivo zdravo masažer pri normalnom pritisku nebi trebao boljeti, a gdje se osjeti bol tu treba nastaviti jer su tu prisutni džini.

Savjet roditeljima

Podsjećam vas, braćo i sestre, da je šejtan naš vječni neprijatelj i da stalno moramo biti na oprezu. Veliki broj pacijenata kojima sam učio bila su djeca, raznih uzrasta. Ako nemogu nauditi nama napadaju onoga kome mogu. Sve to dešava se putem direktnog uznemiravanja ,uroka, zavisti ili sihra. Jako je bitno da se u našim kućama uči Allahova knjiga u kojoj je lijek za sve. Podstičimo svoju djecu da uče Kur'an ili zavisno od uzrasta barem kraće sure za zaštitu.

Posebno danas dešavaju se nesporazumi između roditelja i djece. Počesto uzrok tome jeste šejtan koji djeluje na vaše dijete, a mnogi su to kroz razgovor priznali kazavši kako ih svaki roditeljski savjet jako nervira. Nakon učenja djete se potpuno promijeni.



Za one koji nemaju mogućnost da odu na rukju neka se sami bore dozvoljenim sredstvima. Dobra stvar za one koji posjeduju dvd, kopjuter i sl. da stave kantu ili posudu sa vodom pored zvučnika tako da zvuk udara direktno u vodu i puste učenje Kur'ana a nakon toga može cijela porodica trošiti tu vodu. A možete je i sami naučiti onim što znate od Kur'ana. Voda je Allahov dar i pamti Kur'anske ajete na taj način postaje ljekovita. Neka nam je svima Allah na pomoći. Amin!

Moj povratak Islamu...

Moj povratak Islamu...

Imam potrebu da pišem o svom hidžabu, ne radi braće, bilo bi nezamislivo!
Pišem samo radi sestara koje nisu snažne, koje se bore sa svojim nefsom u cilju pokrivanja i nošenja hidžaba.

Da, to sam ja! Djevojčica od 14 godina, koja već godinu dana, dakle od 13.  08. 2012. nosi hidžab, ponosno i sretno.

Nije kod mene priča jednostavna, da insan kaže da su mi roditelji u vjeri bili, i porodica, nisu nikada...
Ja sam od svoje osme godine išla u mekteb i tamo učila Islam. Znam, novotarski mekteb, Islamska zajednica i sl. , međutim, moj Gospodar me sačuvao svake zablude u tom pogledu.
Nakon završavanja mekteba, godinu dana kasnije, postala sam obavezna nositi hidžab, ali kako se to kod nas u narodu kaže: ''Nije mi došlo u srcu ono nešto da osjetim...''
I tako sam ja, godinu dana bila u gafletu, dalaletu i džahilijjetu. Međutim, ponekad sam klanjala, a tada bih osjećala da sam tako sretna i zadovoljna, kao da je cijeli dunja moj, i ahiret.

Nisam mogla opisati taj osjećaj, iako je bio rijedak, bio je predivan.
Sjećam se dana kada sam zbog košarke ostavljala namaz, jednostano nisam bila svjesna da moj Gospodar ne zaboravlja. Sjećam se kad sam zbog škole, drugarica i facebook-a bila nemarna prema Allahu, ali sam uvijek znala da me to ponovno vraćanje ibadetu jedino čini sretnom.


- Otac mi je preselio na ahiret u 2007. godini, dakle prije mog povratka u Islam...
Sama sam išla u mekteb, za razliku od drugih, mene niko nije tjerao. Ja sam bila jedina koja je u cijeloj svojoj porodici klanjala redovno.
Dedo je ponekad, kad ne bi bio bolestan ili zauzet klanjao,  voljela sam ga više od svih zbog toga, iako ne shvatam zašto nisu klanjali drugi bar u starosti?

- Moja mama nije bila u vjeri nikada, bilo je to samo muslimanko ime, poneki selam rijetko, ni posta ni namaza, ni zekata, a kamoli hadždža il' umre!

- Moje sestre su bile dobre, iako tada nisu klanjale, Allah ih je uputio i mojim sebebom su počele klanjati, jer sam ih naučila.

Kada sam sestrama izrazila želju za hidžabom, one su to prihvatile odlučno i čvrsto, kao uže Islama koje prihvata odlučan vjernik koji želi Džennet.
Odlučile smo ovo reći mojoj majci... Eh, problema ya Rabbi semavati vel erdi!
Mislile smo da će sve ići glatko, kao da mama klanja i izvršava sve dužnosti koje su joj propisane, ali nije tako mi Gospodara...
Ona je govorila da se ugledam na  neke nastavnice koje klanjaju i nose majce dugih rukava, i suknje ali nisu pokrivene ispavno, tj. ne nose hidžab jer ne pokrivaju kosu. Rekla je da mogu biti muslimanka a da to ne nosim, to je nekakav šator, čaršaf, kako već...
Bila sam gluha, slijepa i nemarna prema njenim riječima, elhamdulillah...
Nisu mi bile potrebne, ja sam htjela samo zadovoljstvo Gospodara svoga, i dobila sam ga.
Dok je ona plakala, molila me da ''sebi ne upropastim život'', govorila ''ima vremena'', ''pa kad budeš imala 22 godine, kad budeš zrela, radi šta hoćeš'', ja sam isto plakala, govorila suprotno. Tu je došlo do eksplozije u našim odnosima, nismo se podnosile, nismo se grlile a rijetko bismo pričale, sve se svelo na njene zapovjedi a moje mrsko pokoravanje.

Za nekoliko dana, ja sam joj kroz suze rekla, dok je ona isto plakala, da neću čekati još godinu dana, kako je zahtjevala. Ona je rekla da čekam do sljedećeg bajrama, a ja sam na te njene ultimatume odgovorila riječima: ''Ni sutra, ni za mjesec dana, ni za godinu, mama, sad se pokrivam - istog trena. ''
Otišla sam, okupala se, dok je ona rekla sestrama da odu u butik da mi kupe neku tuniku, da ne idem u bilo čemu prvi dan, a majka je, draža mi od svih...

Kad su došle, donijele su mi tuniku, stavila sam ljubičastu mahramu, crnu kapu i crne hlače. Znam, hlače se ne trebaju nositi, ali nisam tad bila upućena, elhamdulillah na uputi.
Otišla sam ispred svoje zgrade, a kad me je jedna pokrivena komšinica vidjela u hidžabu, rekla je: ''Lijepo ti stoji.'', a ja sam joj rekla, ''Mejro, ja sam se pokrila.'', ''Zauvjek?''
''Da!'', uslijedio je prelijepi dugi zagrljaj u tom predivnom mjesecu Ramazanu, mjesecu oprosta i Kur'ana!
Imala sam podršku, sestre i ona, moja drugarica. I tako su se redale sve drugarice koje su me istinski voljele, i prihvatale moj hidžab, jedna za drugom.
Kad smo naveče otišli kod tetke, ona je rekla mami da nije smjela to da mi dozvoli, da nisam to trebala, da sam mala, da mi je neko napunio glavu, a majka k'o majka, odgovorila je riječima: ''Pusti je, ona je moje dijete, ja joj se nisam protivila pa nemoj ni ti.''
Ya Rabb! Kakvo olakšanje, a mislila sam da će me rastrgati i skinuti mi hidžab, obje one... Ali nisu, nisu ni imale pravo, jer me čuva Onaj iznad nebesa!
Kad smo zvali sve dajdže redom, govorili su da sam mlada, ali kasno mili moji, ja sam već pokrivena i ne možete mi ništa! Sretna sam i odlučna.

Danas, Elhamdulillah, nosim ispravan hidžab, bez hlača, svijetlih marama, uske odjeće, šminke i parfema, ja sam biser i čuvam se od zlih očiju i smutnjivaca. Ponosna  idem, koračam, obaram poglede, a svi gledaju u mene, neki s ljepotom i divljenjem, a neki sa tminom i ogovaranjem.
Neka ih, meni nisu potrebni, dovoljan mi je Allah, divan li je On zaštitnik.

Veze prije braka u Islamu

Veze prije braka u Islamu

Mnoga braća i sestre su Islam prihvatili u jednom djelu, ali drugi dio zanemaruju, kao da ne postoji. Uzeli su namaz i post kao vodič, a zaboravili su da nepokornost Poslaniku s.a.v.s. vodu u Džehennem.

Također, da veze prije braka - pa makar ne sadržavale u sebi direktni blud, vode patnji u Ognju.



''Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!', i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.'' ( El-Ankebut, 2-3.)

''A licemjeri govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se' – zatim neki od njih glave okreću; oni nisu vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu.'' (En-Nur, 47-48.)


U sljedećem tekstu navest ću šerijatske dokaze za:

- Zabranu dodavanja žena strankinja na lični profil na facebook-u

-Zabranu dopisivanja između žena i muškaraca sa kojima možemo stupiti u brak

-Zabranu rukovanja sa ženom strankinjom 

-Zabranu za zapadnjačke veze koje u sebi sadržavaju sve što se može zamisliti, osim ''direktnog bluda''.

- Zabrana dodavanja žena strankinja na lični profil na facebook-u

Što se tiče pitanja da muškarac gleda u ženu koja je njemu strankinja i nepropisno odjevena, to je haram – zabranjeno (kao što smo pojasnili u fetvi br. 5581).
Na osnovu toga možemo kazati da je dodavanje u svoj profil na facebooku nečije e-mail adrese i postavljanje slike otkrivene žene – zabranjen čin. (Propis o kontaktiranju muškaraca i žena koje su strankinje za njega možete pročitati u fetvama br. 109089, 122152, 119444, 3672)

Treba napomenuti da se šerijatski propisi uzimaju iz šerijatskih izvora, Kur'ana i sunneta, a ne iz postupaka ljudi, pa makar oni bili i učenjaci. Kazao je Alija, r.a.: ''Istina se ne prepoznaje po ljudima, već spoznaj istinu i znat ćeš njene nosioce.'' (Detaljnije o tom pitanju možete pročitati u fetvi br: 108000)

(Izvor fetve: islamweb.net)





-Zabranu dopisivanja između žena i muškaraca sa kojima možemo stupiti u brak

Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: "Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi" (El-Bekara, 219).

Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.

Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: "Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu'min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi". Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.

Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. (Odgovorio mr. Zijad Ljakić)






-Zabranu rukovanja sa ženom strankinjom 

Dokazi o zabrani rukovanja sa strankinjom

1 . Uzvišeni Allah kaže: “I ne približavajte se nemoralu…” (Prijevod značenja El-Isra, 32.) Citirani ajet aludira na zabranu rukovanja sa ženama strankinjama. Naime, Uzvišeni Allah u ovome ajetu nije rekao: “Ne činite nemoral”, već: “I ne približavajte se nemoralu…”, a dodir strankinje nedvojbeno je put ka nemoralu.

2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “...i ruka čini nemoral, a njezin je nemoral dodir.” (Muslim, 16/176/2657.)

3. Buharija i Muslim zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, izjavila: “Allaha mi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dodirnuo strankinju.”

4. Makal b. Jasir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da ti probodu glavu željeznim šilom, bolje ti je nego da dotakneš strankinju.” (Et-Taberani, 20/211-212/486, a imam El-Hejsemi tvrdi da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: El-Medžmea, 4/326. Šejh El-Albani ovo predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/447/226)

5. Aklija bint Ubejd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ja ne dotičem ruke strankinja.” (Taberani, u djelu El-Evsat, 6/293/6229, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrdi šejh Albani, u djelu Sahihul-džamia, 2/1205/7177). U drugom, također vjerodostojnom hadisu stoji: “Ja se ne rukujem sa ženama.” ( Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/494/2513

Ibn Abdulberr u komentaru ove predaje kaže: “U ovome hadisu je dokaz da muškarac ne smije dotaći strankinju niti se sa njom rukovati.“ (Vidjeti: Et-Temhid, 12/243.)

Hafiz El-Iraki rekao je: “Ako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored svoje čistote i nepogrešivosti u vjeri, nije rukovao sa ženama, drugi su preči da se ne rukuju.’’ (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 7/43.)

Savremeni ekspert hadiskih znanosti šejh Nasiruddin el-Albani napominje: “Nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada rukovao sa strankinjama.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/65.)





-Zabranu za zapadnjačke veze koje u sebi sadržavaju sve što se može zamisliti, osim ''direktnog bluda''.

Čovjeku nije dopušteno da uživa sa njemu stranom ženom, kako razgovorom tako i gledanjem i osamljivanjem sa njom. Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: ”Neka se muškarac ne osamljuje sa stranom ženom, osim u prisustvu njenog mahrema. I neka ne putuje žena, osim u pratnji svoga mahrema.” Ukratko rečeno, ako ovi sastanci između muškarca i djevojke budu makar sklapanje bračnog ugovora, to ne smeta. A ako budu prije ugovora, pa makar nakon prošnje i prihvatanja, to nije dozvoljeno i haram je, jer ta je djevojka ovom muškarcu strankinja sve dok ne sklopi bračni ugovor s njom.

(Šejh Ibn-’Usejmin)




Kazna za grješnike i prjestupnike

Resulullah s.a.v.s. je opisao žestinu džehennemske vatre riječima: "Ova vaša vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova džehennemske vatre! Rekoše: Allahov Poslaniče, i ova naša vatra je sasvim dovoljna! Poslanik s.a.v.s. na to reče: Džehennemska vatra je šezdeset i devet puta žešća od ove, svaki njen dio je žestok poput dunjalučke vatre! (Buharija i Muslim) U drugoj predaji je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Vatra se požalila svom Gospodaru, rekla je: 'Gospodaru, jedan dio mene pojede drugi!' Tada je Allah dao vatri dva oduška..." (Buharija i Muslim)
Prenosi se od Jezida ibnu Ebi Malika Hemedania da je rekao: "Džehennem ima sedam vatri koje blješte, svaka od njih glada u onu ispod nje iz straha da je ne pojede."(Zastrašivanje Vatrom, Ibnu Redžeb, str 6.) 

ZAR SE NEĆEŠ OPAMETITI?

Holić Elma

Hidžab u ime Allaha ili ipak ne?

Hidžab u ime Allaha ili ipak ne?

U ovom tekstu, neću imenovati sestre koje su ovo uradile, niti ću ikome iznijeti inicijale, jer je to nebtno, jer svi ćemo pred Allahom odgovarati.
Želim vam prenijeti jednu priču iz svoga života, da biste, cijenjene sestre- uzele pouku.
Ovdje se govori o dvije sestre, koje su imale veliku želju da stave hidžab, ali nisu u ime Allaha!


Slučaj prve sestre

Ova sestra mi se javila na fb profilu, i rekla mi da ima veliku želju da me upozna, jer praktikujem vjeru, i jer ona želi da stavi hidžab.
Ja sam joj, onako kroz priču rekla, da od nje očekujem ispravan šerijetski hidžab, i izvršavanje mnogih Islamskih dužnosti koje hidžab sa sobom nosi.

Od toga, navela sam:

a) Široku odjeću taminijih boja,
b) Isljučivo haljine i suknje, dakle nenošenje hlača
c) Neukrasne mahrame, jednobojne i velike, tako da prekriju grudi.
d) Nedodirivanje sa muškarcima
e) Nedopisivanje sa muškarcima
d) Obaranje pogleda
e) Klonjenje lošeg društ

va, i čuvanje od velikih grijeha.
d) Ako koristi internet, da ne stavlja slike - jer braća gledaju

Kada je to sve čula, počela mi je pričati kako su to sve ''vehabije'', kako će ona uraditi kako ona želi, i da se ne miješam. Ja sam joj rekla da sam je samo nasavjetovala i da mi namjera nije bila da je uvrijedim ili da upravljam njenim životom.
Nakon toga, nije mi se više javljala. Bilo je to možda prije tri mjeseca. Tako mi Gospodara, eno je još uvijek je otkrivena, još se nije pokrila! Nije sačuvala svoju čast, već se i dalje izlaže bolesnim pogledima. Ali šutim, gledam svoje grijehe i ne zamaram se više njome, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje!


Slučaj druge sestre

Ova sestra je veoma mlada, sad će Insha'Allah u sedmi razred osnovne škole.
Odavno je ''zaljubljena'' u jednog dječaka, koji ide sa njom u razred, i on je iz Islamske porodice, izvršava Islamske dužnosti i kloni se djevojaka.
Znala je da mu nije ''dorasla'' dok ne stavi hidžab i ne okrene se Islamu.
Zbog toga je, odlučila da se pokrije. Nadam se da nije radi tog dječaka, ali moj Gospodar najbolje zna.
Mnogo sam je nasavjetovala navedenim savjetima, i sve je to prihvatila bez kritike ili nekog negodovanja. Djelovala je kao da to radi samo u ime Allaha, i da jedva čeka da se pokrije.
Kao da je bilo samo pitanje dana...
Ja sam joj rekla: '' Ako se pokriješ u ime Allaha, pa ja i ti ćemo biti najbolje drugarice, savjetovaćemo se Insha'Allah, družićemo se i biti mu'minke. Ali, ako se pokriješ radi tog dječaka, znaj da ti niko ne može osigurati da ćeš sa njim provesti cijeli svoj život. Ti moraš znati da on možda voli drugu, ili da mu se jednostavno ne sviđaš nikako, pokrivena ili otkrivena.
Da ćeš sebi tako upropastiti i dunjaluk i ahiret.
Dunjaluk na taj način što će on možda oženiti drugu ženu, a ti ćeš ostati sama i zarobljena u svom hidžabu, kojeg ne voliš radi Allaha!
A ahiret ćeš izgubiti jer si hidžab htjela samo radi njega, a ne radi Gospodara.
I zato, ili se pokrij Allaha radi, ili nemoj nikako!
Munafici nam ne trebaju.

Evo, prolaze sedmice, ona se ne pokriva, hvala Gospodaru koji mene uputi, da dobro smatram Istinim.

Ne znam da li sam pogriješila što sam ovim sestrama u cjelini prikazala svoj hidžab, jer je on ispravan, i da li sam trebala pustiti da se najprije pokriju i onda ih odvraćati od grijeha?

Allah najbolje zna!


Holić Elma